Plavi krumpir podrijetlom je iz peruanskih Anda, a bio je omiljeno jelo tadašnjih kraljeva. Pripada porodici Solonaceae, vrsta Solanum vitelote. Prirodno snažno obojeni krumpiri su ujedno i prvi pronađeni krumpiri, pa možemo reći da njima unosimo duh tradicije drevnih civilizacija Maja i Inka star nekoliko tisuća godina u naše domove. Plava boja krumpira potječe od pigmenta antocijana iz skupine fitonutrijenata nazvanih flavonoidi. Ne radi se o genetskoj manipulaciji niti umjetnim bojama. Antocijani su u vodi topivi biljni pigmenti koji se na svjetlu reflektiraju od tamnocrvene do plavičaste boje, te daju boju borovnicama, kupinama, višnjama, brusnicama…i ukrašavaju jesenske plodove i lišće vatrenim bojama. Poznato je da su antocijani snažni antioksidansi koji vežu i neutraliziraju visoko reaktivne, slobodne radikale, sprečavaju štetno djelovanje UV zračenja te imaju i antibakterijska svojstva. Jačina boje ima direktan utjecaj na nivo antioksidativne aktivnosti.

Krumpir ima tamnoplavu, gotovo ljubičastu koru i jednako tamnoplavo meso. Kora je glatka, “oči” su plitke, a ukus izvrstan. Priprema se na uobičajene načine, kao i svaki drugi krumpir. Sa plavim krumpirom moguće je načiniti zanimljiv pomfrittes, pire (gnječeni krumpir) i vrlo interesantnu krumpir-salatu. Sadnja gomolja obavlja se krajem ožujka-početkom travnja, a tlo mora biti lagano, bogato humusom.